Konoba
(não sei)
Imala si baril, i bronzine
Pod škancijon stivane bocune
Sve si gušte na ovome svitu
Darivala ka lipe bokune
Vonjala si toæon, i frižkinon
Ladila me kad uvati fjaka
A kad dušu stegla bi tuga
U tebi san, i pija, i plaka
Konobo moja, radosti sva
Dušu san svoju, svu tebi da
Konobo moja, ka dom si moj
Èuvan ti pismu, ka život svoj
Nana na, nana na, na na na
Nana na, nana na, na na na
Uz šteriku još vonja levanda
Razvodni se život ka bevanda
Od bibiti, falši novitadi
Nedamo se još smo uvik mladi
Ajmo skupa prijatelji moji
Razmistimo tamburin, katrige
Zapivajmo pismu s kojon srce
U po žmula zaboravlja brige
|
|
