Posoljeni zrak i razlivena tinta
(não sei)
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I duša mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Kome biti zahvalan, živote moj?
Krenem obalom koju dobro znam
Samo dva minuta pješice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Iglom izbodene ruke
Pa opsujem da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjego iz geta
I mjesec iznad nas ima okus hostije
A cesta miris izgubljenog svijeta
Moje nebo sad je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta
Zato pjevam da ne pojede me mrak
Jer da nisam ovo ja bih bio boljka
Kome biti zahvalan, grade moj?
Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I život mi je otvorena prièa
Ja se èesto spotaknem, al se uvijek doèekam
Ja sam èovjek koji nema briga
Kome biti zahvalan, grade moj?
|
|
