Gori more
(não sei)
Reste, reste u dvoru cviæe
Al' ne, neæe da cvita
I sad u zraku æutin proliæe
A u duši zima.
A zna ona,
Da ovo tilo za nju živi
I sad bez vire kad je ostalo
Srce na pola dili.
I gori more
Od mižerje moje,
I puca stina, jer te nima.
Život mi napuka
A kako ne, kad san bez tebe.
I gori more
Od lipote tvoje
Èa duša je zauvik vezala.
Život svoj minja bi za jednu kap
Tvoje ljubavi, tvoje ljubavi.
A zna, a zna
Da ovo tilo za nju živi.
I sad bez vire kad je ostalo
Srce na pola dili.
|
|
