Danijela
(não sei)
Bilo je vrijeme sunca kad ruke su se srele
pod nebom rivijere,
bilo je vrijeme sunca što prosulo se na nas
i ljubav procvijeta.
Bilo je vrijeme ruža kad ruke su se srele
na pijesku rivijere,
bilo je vrijeme ruža, a ona bješe ljepša
od najljepšeg cvijeta.
Danijela, Danijela,
još me peèe, još me uvijek boli,
Danijela, Danijela,
samo jednom srce ludo voli,
a sudbina drugo je htjela
i zalud su srca se klela,
od ljubavi osta tek sjena,
Danijela, Danijela.
|
|
