Fantazija
(não sei)
Zaželio sam da se stvoriš
S moje lijeve strane
Kao sjenka sa zvonika
Oko podneva
Pa da zraèiš dobrotom
Dok se smiješ grohotom
I istièeš vitak stas
Tvoje tijelo je bajka
Tvoje ruke su majka
Eto takvu te znam
Prepoznajem punu snagu
Tvoga odlaska
Na izvoru ljudske bijede
Duh se napaja
Što to prodire kroz zvuk tišine
Pjesma zastoja
Na sva voljena mjesta od prije
Pada psovka odvratna
Fantazija
|
