Vrbovina
(não sei)
dajem joj ljubav
svu radost
nije to fol
drugog je zapala
meni ništa
nothing at all
vehni sad fijola
a ne kao ranije
vlasi kak vrba
tužno se rasule
zrasla si tulipan meðu ružama
(te ftrèi nemrem ja)
hodala objema lijevim nogama
pritom se grinceka nerado odrekla
muži od zanata
trgali ti vrata
bila si kak vrana meðu pajceki
vehni sad fijola
a ne kao ranije
vlasti kak vrba
tužno se rasule
|
